Kada djeca nemaju priliku ići u vrtić, zakidamo ih za pravo da razvijaju svoje sposobnosti, talente i vještine na suvremen način. Znanstvena istraživanja pokazala su da su djeca koja idu u vrtić dugoročno zdravija, da imaju manju mogućnost za nastanak problema u ponašanju, da postižu bolje rezultate u kasnijem obrazovanju te da se ranije može prepoznati ima li dijete ima neki razvojni rizik.

Prema Eurostatovim podacima, u Hrvatskoj u vrtić ide 75 posto djece od četvrte godine do uključivanja u obvezno školovanje. No analiza trenutačnog stanja glede pristupačnosti (koju su proveli stručnjaci s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) pokazala je velike regionalne nejednakosti. U Vukovarsko-srijemskoj županiji, primjerice, u vrtić ide 29 posto djece, a u Brodsko-posavskoj tek svaka četvrta djevojčica i dječak imaju priliku ići u vrtić. U Zagrebu, s druge strane, u vrtić ide visokih 82,8 posto djevojčica i dječaka od treće do šeste godine.

Hoće li dijete dobiti priliku ići u vrtić ovisi o tome jesu li mu roditelji zaposleni, u kojem dijelu Hrvatske odrasta i o tome jesu li grad ili općina u kojoj živi bogati ili siromašni. Izazov je još veći kada je riječ o djevojčicama i dječacima s teškoćama u razvoju ili o djeci iz obitelji lošijeg imovnog stanja.